Zamislite situaciju da u kavez stavite pet majmuna, u sredinu kaveza postavite merdevine i na vrh merdevina grozd svježih banana. Svi znamo da nijedan majmun pri zdravoj pameti ne može odoljeti banani, pa će tako prvom prilikom neki od njih pojuriti po merdevinama ne bi li ubrao jednu. Kada se popne taman nadomak banane onda sve majmune polijete ledeno hladnom vodom. Prvo malo šoka i nevjerice i kada neko drugi skupi hrabrosti i krene po banane ponovite polivanje i tako sve dok majmuni ne shvate da će posezanje za bananom neminovno rezultirati hladnim tušem. Kad se to dogodi onda se ponašanje u kavezu mijenja i ako se neki od majmuna uprkos svemu odluči da krene prema bananama, ovi ostali će ga povući na pod i tući, te na taj način spriječiti.
Kad su majmuni utvrdili gradivo, iz kaveza uzmete jednog majmuna i stavite novog koji pojma nema što će se desiti kada se krene penjati po banane. Naravno (i očekivano) čim krene penjati se ovi ostali će ga povući dolje i izmlatiti. Nakon nekog vremena i ovaj novi majmum, koji u stvari nikada nije bio poliven hladnom vodom odustaje i ne želi više banane, iako su mu tako blizu a on tako gladan. Tada je pravi trenutak da ponovno uzmete jednog od majmuna koji zna što će se dogoditi i ubacite još jednoga koji pojma nema. Ovaj postupak ponavljate sve dok u kavezu nemate više nijednog majmuna koji ima neposredno iskustvo što će se desiti kada se krene penjati po merdevinama i pokušati ubrati bananu.
Kada ste uspješno zamijenili sve majmune, nezavisno o tome što oni pojma nemaju, ako neki od njih krene prema bananama ovi preostali će ga povući na pod i spriječiti, iako ne znaju da ako dođe do te banane da će ih sve skupa politi ledeno hladna voda.
Poenta priče o pet majmuna je u tome što za mnogobrojne odluke koje donosimo mi u stvari ne znamo prave konsekvence nego postoji neko znanje i mišljenje da se nešto radi baš tako, te da svaki drugačiji pokušaj jednostavno nije dobar.
Evo kako u jednoj kompaniji razvrstavaju poštu. Ukratko, poštar donese poštu i prva stvar koja se dogodi je da se sva pošta (a dobijaju je podosta) odnese na jedan sto. Ono što je zanimljivo je da za tim stolom niko ne sjedi i u stvari nema racionalnog objašnjenja zašto bi poštu stavljali i razvrstavali baš tamo. Niti je taj sto posebno podesan za razvrstavanje, niti je na nekom logičnom mjestu da bude lagano dostupan svima, čak ni osvjetljenje nije neko a ni kanta za smeće i nepotrebne omotnice nijesu blizu. No svejedno, pošta se tamo razvrstava po svjedočenju lokalnog zaposlenog-starosjedioca "oduvijek".
Nakon relativno kratkog istraživanja otkriveno je da je nekada davno upravo za tim stolom sjedio čovjek čija je funkcija bila razvrstavanje pošte. On je u međuvremenu otišao u penziju, njegovo mjesto je postalo nepotrebno, no procedura je ostala uprkos tome što je totalno besmislena i nepotrebna. Pet majmuna.
Sada kada znate ovu priču, zamolio bih da se osvrnete oko sebe po vašoj kući, po kompaniji u kojoj radite ili tokom dnevnika pokušate identifikovati majmune u kadru. Pokušajte se sjetiti djeda koji vas je upozoravao na promaju koja navodno ubija, mamu koja vam je branila jesti hladni sladoled jer ćete se prehladiti, prijatelja koji uvijek glasaju za iste, u stvari – ne treba otići dalje od ogledala...
Napomena: Nijedan majmun nije bio poliven ili pretučen za potrebe pisanja ovog članka.
Izvor: mrak.org
Нема коментара:
Постави коментар